“LE OLIVE NATE, E RACCOLTE NELLA VILLA DI FASANA, DEBBONO ESSER MACINATE IN QUEL TORCHIO“. VICISSITUDINI DI UNA LITE GIUDIZIARIA (1650-1786)

La vicenda qui di seguito narrata, viene ad inserirsi in quelle che erano le disposizioni normative, i regolamenti, le leggi e la “politica economica” portata avanti dalla Serenissima in materia d’olio, in particolare nel secolo XVIII, quando, tra il 1734 e il 1769 ben quattro Cariche di Capodistria legiferarono dettagliatamente in materia d’olio, promulgando specifiche istruzioni in altrettante loro Terminazioni.Ovdje ispričani događaj uklapa se u zakonske odredbe, pravilnike, zakone, i „ekonomsku politiku“ Mletačke republike o problemu ulja, pogotovo u 18. stoljeću, kada su se, između 1734. i 1769. čak četiri koparska kapetana bavili pitanjem ulja i donijeli detaljne upute o toj temi u isto toliko svojih Odluka. Nakon uvida u staro i stalno zalaganje Senata koji je svojim uredbama pokušavao „ograničiti pohlepu i zlobu prekršitelja“ počevši već 1632. i 1634., razmatra se nalog javnim vlastima u Kopru za provedbu „pravedne istrage kojom bi se otkrile prijevare, kaznili počinitelji i tako osigurao značajan prihod javnoj blagajni“. Dokument donosi detaljne odredbe o tom pitanju, uređene navedenim Odlukama, pogotovo što se tiče prerade plodova koji se „ni u kojem slučaju ne smiju mljeti u privatnim kućama, gdje se treba smatrati kako je apsolutno zabranjeno korištenje preša“. Suci zajednice i narodni sindik Vodnjana predali su 1767. svoju promemoriju o zlouporabama i neredima koji su vladali u „Tvornici ulja (…) uz kršenje javnih zakona i s velikim štetama za cjelokupno stanovništvo“. Ovog puta pažnja koparskog rektora N. Berengana (1766.- 1767.) usmjerila se na dva pitanja: 1. „zlouporaba močenja košara vrelom vodom u dva navrata, tako da se ne ubire maslinova komina, odnosno samljevena masa;“ 2. „interesi koji postoje između voditelja javne uljare i vlasnika privatne uljare“. Radilo se o evidentnim kršenjima zakona i o praksi koja je bila u suštoj suprotnosti sa zakonskim odredbama. Koparski podestat i kapetan Girolamo Marcello ponovo se bavio ovom zamršenom problematikom s obzirom da brojne poduzete mjere nisu bile dovoljne „da se prerada maslina održi u dužnom sistemu isplativosti i pravednosti“. Ovog puta, međutim, Odluka je bila puno obimnija i detaljnija, a uređivala je materiju i slučajeve za razmatranje kroz čak pet poglavlja. Problematiku upotpunjuje Dopis oštećene strane (A.Artusi), koji objašnjava kako „je bilo neupitno da masline rođene i ubrane u selu Fažana, koje se nalazilo pod jurisdikcijom Pule, moraju biti donijete i prerađene u preši tog sela, s obzirom da ih je zabranjeno ubirati i dovoziti u susjednje uljare“. Smatrao je „skandaloznim“ novosti koje je htio uvesti mons. pulski biskup G. D. Juras, jer „ako je monsinjor smatrao da ukoliko ima neka prava i neke povlastice da odvozi svoje masline ubrane u selu Fažani na preradu u uljaru koja mu najviše odgovara, za razliku od svih drugih, morao ih je podastrijeti pred nadležnim sudom“